O Splitu
(općenito, zemljopisni položaj, ime, stanovništvo i klima)

Split je smješten na poluotoku, omeđen morem i grebenima Mosora i Kozjaka. Na južnim padinama poluotoka izrastao je moderan grad u kojemu su se pretočila stara pučka naselja od Gradske luke do Stobreča. Na blagim padinama prisojnog dijela poluotoka kaskadno se protežu trgovi i parkovi, okruženi stambenim i poslovnim objektima. Na osojnoj strani, leđima okrenuta Splitu nalaze se lučka i industrijska postrojenja.

Split je bio veliko povijesno, upravno i vjersko središte Hrvatske. Po rimskom podrijetlu, Split je carski grad, a po hrvatskim tečevinama značajno mjesto hrvatske povijesti i vjerska metropola. Zbog svoje veličine, razvitka gospodarskih, učilišnih i kulturnih institucija te izuzetno povoljnog geoprometnog položaja, Split okuplja veliku makroregionalnu zajednicu koja na nacionalnom prostoru broji više od milijun stanovnika, a još toliko izvan granica u susjednim regijama. Metropolsko značenje Splita nije samo povijesno već je danas i stvarno, a posebno s gospodarskog, prometnog, kulturnog i športskog gledišta za cijelu južnu Hrvatsku.
Sadašnje i još buduće prostorno oblikovanje Splita je njegovo širenje u regiji i prerastanje iz zatvorenog oblika u oblik metropolitanskog grada koji spaja gradove i naselja duž obale, u zaleđu i na otocima u jedinstvenu urbano-regionalnu zajednicu, u regionalni grad. Nakon što je proces industrijalizacije početkom 20. stoljeca dospio iz Europe na ova podrucja, Split naglo izlazi iz svoje višestoljetne ućmalosti. U samo 50 godina doživljava gospodarski procvat i tri demografska udvostrućenja. Naravno da je takvo naglo i neprirodno bujanje grada popraćeno brojnim nuspojavama koje se tek danas osjećaju na polju ekologije, demografske preraslosti i pogrešno odabranih tehnologija.

Zemljopisni položaj
Grad i luka u Republici Hrvatskoj, nalazi se na 43 30' sjeverne zemljopisne širine i 16 26' istočne zemljopisne dužine.

Ime grada Splita
Ranosrednjovjekovni ga pisci na latiskom zovu Spalatum i na grckom Spalathon. Javljaju se i nazivi Spalatrum, Spalathron, Aspalato, Aspalathos. Od 10. st. cesti su oblici Spalato, Spaleto i Speleto, od kojih dolazi hrvatskih Splet, a od 15. st. ikavski Split i ijekavski Spljet.

Stanovništvo
Nakon avarskog rušenja grada Salone početkom 7. st. dio Salonitanaca nastavio je živjeti u nedalekoj palači cara Dioklecijana iz početka 4. stoljeca. Careva grobnica pretvorena je u katedralu, a na trgu Peristilu bila je komunalna palača. Od 12. i 13. st. grad se širio izvan zidina Dioklecijanove palace do današnjeg prostranstva dalmatinske metropole s 175.140 stanovnika (rezultat popisa stanovništva 2001. godine - izvor informacija hrvatski zavod za statistiku). Za starije doba nema pouzdanih podataka o broju stanovnika Splita. Računa se da je od 13. st. do 18. st. grad imao od 2.000 do 8.000 stanovnika. Učestale kuge znale su taj broj smanjiti i ispod 2.000 ljudi. Na pocetku 19. st. grad s težackim naseljima Veli Varoš, Dobri, Manuš i Lučac ima 8.000 stanovnika. Godine 1842. ima 8.200, godine 1869. ima 12.169, godine 1880. ima 15.513, godine 1900 ima 18. 574, godine 1910. ima 19. 016, godine 1921. ima 25.569, godine 1931. ima 35.332, godine 1953. ima 58. 443, godine 1961. ima 78.792, godine 1971. ima 123.027, godine 1981.ima 168.379, godine 1991. ima 207.147 stanovnika i prema zadnjem popisu stanovnišva koje je obavljeno 2001. godine ima 175.140 stanovnika (popis stanovništva 2001.godine - hrvatski zavod za statistiku).
Klima
Split ima mediteransku klimu i vegetaciju. Srednje su mjesečne temeperature u (C). Srednja godišnja temperatura je 15,7 C. Sunce godišnje sija oko 2700 sati. Godišnje su mjesečne količine oborina u milimetrima.